Obnovljivi izvori energije

Obnovljivi izvori energije su u posljednjih desetak godina najbrže rastući segment proizvodnje energije, prije svega električne energije. Postali su u marketinškom smislu brand, koji i institucionalno dobiva svoju dimenziju kroz certifikaciju „zelene energije“ i trgovinu „zelenom energijom“.

Dugo su se u stručnim krugovima u raspravama o obnovljivim izvorima energije koristili termini: dopunski i alternativni izvori, prvenstveno zbog ovisnosti o klimatskim zakonitostima i uvjetima. Tek s raspravama o klimatskim promjenama i nužnosti smanjenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova, obnovljivi izvori dobivaju drugu energetsku dimenziju. Prije svega rješava se najkritičniji aspekt implementacije onaj financijski, pa se cijena proizvodnje financijski podupire, što povećava interes investitora i tvrtki za ulaganje u izgradnju postrojenja i razvoj tehnologija.

Hrvatska je zakoračila u gospodarsko korištenje obnovljivih izvora prije nekoliko godina donošenjem zakonodavnog okvira i financijskih pretpostavki za implementaciju vladine politike u korištenju obnovljivih izvora. Time se svrstala u krug zemalja koje imaju uređen sustav. Uspostavljeni sustav potrebno je stalno nadograđivati i povećavati njegovu prohodnost, jer potencijalni investitori imaju problema u proceduri stjecanja pozicije povlaštenog proizvođača.

U kreiranju politike korištenja obnovljivih izvora postoje kontraverze, prenaglašene marketinške poruke i ponekad nerealna očekivanja. Osnovne karakteristike obnovljivih izvora su:

• obnovljivi izvori nisu jeftini izvori energije, naprotiv u odnosu na fosilna goriva su skuplji i zahtijevaju financijsku potporu
• tehnologije ili goriva zahtijevaju znatni utrošak energije (posebno biogoriva), što smanjuje  učinkovitost pretvorbe u korisnu energiju
• neke tehnologije zahtijevaju velike prostore (sunce i biomasa)
• postoji potencijalni sukob interesa u proizvodnji hrane i energije
• u obnovljive izvore formalno se svrstavaju samo hidroelektrane do 10 MW. Međutim, to fizikalno nije točno, jer neovisno o instaliranoj snazi hidroelektrane uvijek je to obnovljivi izvor. Ovakva podjela se vjerojatno temelji na razini štetnih utjecaja na okoliš, ali i to je različito od objekta do objekta i ne može se generalizirati
• korištenje obnovljivih izvora ima jak učinak multiplikatora na zemlje čija je industrija sposobna proizvoditi opremu, pogotovo kod izvoza takve opreme na matičnu ekonomiju
  
  
  

Potencijali i mogućnosti korištenja

Mogu li obnovljivi izvori iz razdoblja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada su imali status dopunskih izvora preuzeti značajniju ulogu u energetskom sustavu? Odgovor leži u izmjenama ekonomskih uvjeta u izgradnji i korištenju obnovljivih izvora i razvoju  tehnologije. Karakteristike obnovljivih izvora nisu se promijenile. Oni su i dalje jednim dijelom ovisni o klimatskim promjenama i ograničeni u količini energije koja se može ekonomično iskoristiti. Međutim, razvojem tehnologije se povećava iskoristivost potencijalne energije, smanjuje se potrošnja energije za proizvodnju uređaja ili goriva (energija za energiju) te se rješavaju pitanja uklapanja takvih postrojenja u energetski sustav. Najmanji napredak je ostvaren na području skladištenja energije, kojim bi se riješio dio problema ovisnosti o klimatskim karakteristikama pojedinih izvora.

Uvođenjem financijskih potpora osigurala se sigurnost ulaganja, što je povećalo interes za ulaganje u obnovljive izvore. Naravno, to je rezultiralo povećanjem ulaganja u tehnološki razvoj, pa bilježimo stalni tehnološki napredak i smanjenje jedinične cijene proizvodnje uređaja i postrojenja. Bez razvoja tržišta opreme nema ni ulaganja u razvoj. Sadašnji interes za opremom za iskorištavanje obnovljivih izvora i financijska ulaganja pokretačka je snaga novog tehnološkog razvoja.

Ocjenjujući sadašnje stanje s pogledom na očekivanja u tehnološkom razvoju, može se reći da obnovljivi izvori više nisu alternativni ili dopunski, nego ozbiljni izvori koji će bitno mijenjati dosadašnju strukturu proizvodnje energije. Pozicija svakog energenta nije jednaka, ali se kod svih može očekivati konstantni tehnološki razvoj.

Potencijal obnovljivih izvora povećavat će se ovisno o uspješnom rješavanju problema skladištenja energije. Sa skladištenjem energije rješava se problem ovisnosti o klimatskim karakteristikama, nepredvidivost izvora i zakonitost koja je različita od zakonitosti potreba kupaca. Sadašnji način korištenja obnovljivih izvora koje ovisi o klimatskim promjenama, povećava neučinkovitost ostalih izvora, a time i povećava emisije CO2 i ostali stakleničkih plinova, pa je ukupan pozitivni doprinos smanjenju emisija manji od potencijalnog smanjenja koje odgovara proizvodnji energije. Skladištenje energije bi u velikoj mjeri eliminiralo taj negativan učinak.

Daljnji rast korištenja obnovljivih izvora energije ovisit će i o globalnom dogovoru o zaštiti klime, ali i daljnjim aktivnostima međunarodne zajednice. Realna cijena energije, koja uključuje sve troškove zaštite okoliša, stvorit će povoljnu situaciju za povećanje korištenja obnovljivih izvora, jer će korištenje, prije svega vjetra i biomase, biti konkurentno i bez financijske potpore.

Valorizacija korištenja obnovljivih izvora (premalo ili objektivno moguće) do sada napravljenog u Hrvatskoj nije jednostavna, jer se prvo trebaju postaviti kriteriji mjerenja:

1. Sa stanovišta zaštite klime: emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova u Hrvatskoj su po stanovniku znatno manje od razvijenih zemalja
2. Sa stanovišta izgradnje postrojenja za korištenje obnovljivih izvora: Hrvatska je u velikoj mjeri iskoristila ekonomsko iskoristivi hidropotencijal, a ostali obnovljivi izvori su neznatno korišteni
3. Sa stanovišta razvoja tehnologija: Hrvatska je kod hidroelektrana mogla proizvesti sve osim vodnih turbina; u korištenju vjetra aktivnosti na tehnološkom razvoju su započele tek u zadnjih 5 godina; u korištenju Sunca, tvornica fotonaponskih kolektora izgrađena je prije 20 godina, nove tvornice su izgrađene u posljednjih nekoliko godina, dakle proizvodnja sunčanih kolektora na određenoj razini postoji više od 20 godina
4. Sa stanovišta ekonomije: cijene energije u pravilu su bile sa snažnim socijalnim utjecajem, a proračun je cijelo vrijeme po velikim obvezama održavanja socijalnog, zdravstvenog i obrazovnog standarda, pa energija i zaštita klime nije bila u prvom planu

Ocjena za proteklo razdoblje je da je napravljeno koliko je bilo moguće u zadanom okviru. U posljednjih desetak godina stvari se postupno mijenjaju u pozitivnom smjeru po svim elementima. Mijenja se društvena svijest o potrebi većeg korištenja obnovljivih izvora, uređuje se pravni sustav, pokreću se istraživanja, razvoj i proizvodnja opreme i uređaja, raste interes lokalne zajednice za korištenje obnovljivih izvora, sve je veći interes građana i poduzetnika za ulaganje u obnovljive izvore.

Stanje tehnologija i mogućnosti korištenja

Energija vodotoka
Kad se govori o hidroelektranama kao objektima u kojima se energija vodotokova pretvara u električnu energiju, radi se o primjeni zrelih tehnologija koje su već dugi niz godina u primjeni, pa su tehnička rješenja izvedbe ovih postrojenja vrlo pouzdana u pogonu. Unaprjeđenjem postojećih tehnologija, uvođenjem novih materijala i poboljšavanjem izvedbe regulacije očekuje se porast učinkovitosti vodnih turbina do 95 posto i širenje radnih područja. U posljednje vrijeme zamjetan je vidan napredak i u konstrukciji cijevnih turbina čime se omogućuje energetsko iskorištavanje sasvim malih geodetskih padova na vodotocima.
Generatori za pretvorbu mehaničke u električnu energiju također su već na visokom tehnološkom stupnju razvoja. U većini slučajeva koriste se sinkroni hidrogeneratori koji imaju visoke faktore učinkovitosti, dok se kod malih hidroelektrana često koriste asinkroni generatori, prvenstveno zbog niže cijene i jednostavnijeg održavanja.
Osnovna zapreka daljnjem iskorištavanju hidropotencijala nije razvoj tehnologija, nego zaštita okoliša. Provođenjem mjera zaštite okoliša reduciran je broj potencijalnih lokacija za izgradnju malih elektrana, a izgradnja svake veće elektrane izaziva velika protivljenja stanovništva. Rješenja za male hidroelektrane su da se rade jednostavni objekti koji minimalno utječu na okoliš u aktivnoj suradnji stručnjaka za zaštitu okoliša na koncipiranju tehničkih rješenja.

Energija vjetra
U zadnjih 20-ak godina razvoj tehnologije za korištenje energije vjetra (vjetroagregata za proizvodnju električne energije) prošao je intenzivno razdoblje usavršavanja u kojem je nastao tehnički i tehnološki zreo, troškovno učinkovit i komercijalno prihvatljiv proizvod. Vjetroagregat je složen sustav u kojem su sve komponente međusobno elastično vezane – razvoj u slučaju vjetroagregata primarno znači optimizaciju svih komponenata, ali i uvođenje novih i naprednih tehničkih rješenja radi, primjerice, redukcije mehaničkih opterećenja ili daljnje redukcije cijene na lokacijama s nižim vjetropotencijalom ili iznad morske pučine. Tipičan suvremeni vjetroagregat predstavlja trilopatični stroj sa ili bez prijenosnog multiplikatora, jedinične snage u rasponu 800 kW do 3 MW, promjera rotora i visine stupa 50-100 m.
Razvoj međutim nije završen, štoviše, vjetroenergetika je danas suočena s mogućnostima svog daljnjeg razvoja i rasta. Od aktualnih trendova, svakako treba spomenuti trend promjene geometrije i veličine vjetroagregata zbog čega je jedinična snaga porasla stotinjak puta u zadnjih 20-ak godina (s tipičnih 25 kW 1990. na 3 MW danas, uz tendenciju daljnjeg porasta jedinične snage). U regulaciji snage, aktivna regulacija zakretanjem lopatica (tzv. pitch regulacija) sve više dominira, posebno u megavatnoj klasi vjetroagregata, pa danas praktički 4/5 ponuđenih vjetroagregata na tržištu ima ovaj tip regulacije koji u pravilu omogućava bolju kvalitetu proizvedene električne energije. Što se pak tiče brzine pogonske osovine, dok su nekad vjetroagregati uglavnom koristili fiksnu brzinu vrtnje, danas preko 3 svih rješenja na tržištu koristi promjenjivu brzinu vrtnje. Iako nešto skuplja zbog dodatne elektronike, ovakva rješenja su povoljnija s gledišta utjecaja na mrežu, smanjenja mehaničkih opterećenja te povećanja proizvodnje.
Iako u proizvodnji vjetroagregata prednjače Danska, Njemačka, Španjolska i SAD, proizvodnja vjetroagregata je danas postala globalni biznis u koji su se uključile tvrtke iz većine razvijenih zemalja te Indije i Kine. Treba spomenuti da je u razvoj tehnologije za korištenje energije vjetra krenula i hrvatska industrija. Rezultat toga je prototip vjetroagregata proizvodnje Končar s direktnim pogonom i jediničnom snagom 1 MW koji je u testnoj fazi na lokaciji u zaleđu Splita. Ovaj vjetroagregat trebao bi uključiti i određena upravljačka rješenja prikladna za specifičnosti hrvatskih vjetrovnih prilika.

Energija Sunca
Najrasprostranjenije tehnologije korištenja Sunčeve energije su sunčevi toplinski kolektori i fotonaponski sustavi. Obje tehnologije odlikuje visoka tehnološka zrelost, jednostavna uporaba te mogućnosti samostalnog korištenja i korištenja u distribuiranim sustavima. Sunčevi toplinski kolektori u najvećoj mjeri koriste se u stambenim objektima za proizvodnju sanitarne tople vode i kao podrška grijanju. Do kraja 2008. godine u zemljama EU ukupno je instalirano preko 28 500 000 m2 sunčevih kolektora, odnosno oko 20 000 MW ekvivalentne toplinske snage. Fotonaponski sustavi prvenstveno su zanimljivi za opskrbu električnom energijom lokacija izvan elektroenergetske mreže. Uvođenjem povlaštenih otkupnih cijena (feed-in tarifa) u mnogim državama u zadnjem desetljeću kapacitet fotonaponskih postrojenja spojenih na elektroenergetsku mrežu naglo je porastao. Godine 2008. ukupni instalirani kapacitet fotonaponskih sustava u zemljama EU iznosio je 9 533 MW, što predstavlja rast od 90  posto u odnosu na stanje iz 2007. godine. Vodeće zemlje EU prema instaliranom kapacitetu su Njemačka s 5 350 MW i Španjolska s 3 400 MW instalirane snage. Osim navedenih tehnologija, razvijene su tehnologije koncentriranja sunčevog zračenja radi postizanja veće gustoće energije za primjenu u sunčevim termoelektranama. U svijetu je trenutačno instalirano više od 500 MW sunčevih termoelektrana, uglavnom u pustinjskim predjelima SAD-a i na jugu Španjolske. Sunčevu energiju moguće je koristiti i za hlađenje prostora, što je posebno zanimljivo u turističko orijentiranom regijama budući da se profili energetskih potreba za hlađenjem i dostupne energije podudaraju.

Geotermalna energija
Hrvatska ima višestoljetnu tradiciju korištenja geotermalne vode iz prirodnih izvora u medicinske svrhe. Početkom sedamdesetih godina u sklopu istraživanja nafte i plina počele su se pratiti i bilježiti pojave termalne vode u istražnim bušotinama. Premda je izrađen značajan broj bušotina za istraživanje nafte i plina, vrlo mali broj je izrađen u svrhu otkrivanja geotermalnih potencijala. Geotermalna energija se u toplicama koristi za balneološke svrhe te tek iznimno i za grijanje prostora. Iz dubokih bušotina se geotermalna energija koristi samo na dvije lokacije i to u Zagrebu i u Bizovcu. Geotermalna energija se može koristiti izravno za grijanje prostora ili tople vode, odnosno u slučaju dovoljno visoke temperature izvora i za proizvodnju električne energije. Zadnjih godina sve je češća primjena takozvanih geotermalnih dizalica topline koje koriste zemljinu koru kao medij za izmjenu topline.
Premda je srednji temperaturni gradijent u Panonskom području Republike Hrvatske znatno veći od svjetskog prosjeka zbog značajnih ulaganja u istraživanje te izradu dubokih bušotina za proizvodnju geotermalne vode nema razvoja novih geotermalnih projekata. Grupa investitora pokrenula je projekte kaskadne primjene geotermalne energije za dva naša najvažnija izvora Lunjkovec-Kutnjak i velika Ciglena, ali su projekti još u razvojnoj fazi (izrada projektne dokumentacije).

Biomasa i biogoriva
Biomasa je najraznovrsniji oblik obnovljivih izvora energije jer obuhvaća široki spektar sirovina biljnog i životinjskog porijekla iz kojih se mogu dobiti stabilni prinosi različitih oblika korisne energije – električna, toplinska, mehanička (iz biogoriva) ili zamjena za prirodni plin. Jedna od posebnosti biomase je mogućnost transporta od mjesta nastanka (primarna energija) do mjesta korištenja (korisna energija) pretvorbom u neki od derivata – poluproizvoda (bioplin, peleti, briketi, ogrjevno drvo…). Kod biomase nije rijetkost da se iz iste sirovine, primjerice kukuruza, mogu proizvesti različiti oblici energije. Energija iz biomase dolazi u sva tri agregatna stanja: kruto (npr. ogrjevno drvo, peleti, ostaci rezidbe, oklasci), tekuće (npr. biodizel, bioetanol) i plinovito (npr. bioplin). Tehnologije konverzije biomase su brojne, a odabir ovisi o karakteristikama sirovine i željenom obliku korisne energije, odnosno derivatu biomase.
Od zrelih tehnologija korištenja biomase moguće je istaknuti sagorijevanje i suspaljivanje suhe krute biomase za dobivanje toplinske, odnosno električne i toplinske energije. Električna i toplinska energija može se dobiti i u kogeneracijskim postrojenjima na suhu krutu biomasu ili bioplin koji se, opet, dobiva anaerobnom digestijom tekuće biomase (stajnjak, otpadni mulj pri pročišćavanju otpadnih voda, truljenje organske frakcije otpada..). Iz biomase je, kroz navedene tehnologije u EU u 2007. godini proizvedeno 78,4 Mtoe primarne energije (85% kruta biomasa, po 8% spaljivanje krute frakcije komunalnog otpada i bioplin), od čega je 83,105 TWh bruto električne energije (59% kruta biomasa, 24% bioplin te 17% spaljivanje). Za konverziju krute biomase u korisnu energiju, dvije trećine (77%) postrojenja koriste tehnologiju kogeneracije za dobivanje toplinske i električne energije. U proizvodnji energije iz bioplina, dominira deponijski plin (49,2%), a slijede ga poljoprivredna bioplinska postrojenja (35,7%) i bioplin koji nastaje tretiranjem organskog otpada (mulj i slično) (15%).
Od tehnologija koje su još uvijek u ranoj fazi komercijalizacije mogu se istaknuti piroliza i rasplinjavanje suhe biomase čiji se proizvodi (ulje odnosno singas) dalje mogu koristiti za dobivanje različitih oblika korisne energije.
Kod proizvodnje biogoriva, zrelost tehnologije se razlikuje po generaciji biogoriva. Transesterifikacija ulja uljarica i/ili životinjskih masti, odnosno fermentacija/hidroliza škrobnih i/ili šećernih biljaka predstavljaju zrelu tehnologiju za proizvodnju biogoriva 1. generacije. Tu se ubraja i bioplin koji pročišćavanjem i nadogradnjom postaje biogorivo. U EU su biogoriva 1. generacije činila 2,6 posto energetskog udjela svih goriva u cestovnom prometu u 2007. godini.
Budući da korištenje biodizela i bioetanola te bioplina ne zahtjeva značajnije preinake u postojećoj infrastrukturi fosilnih motornih goriva, ona predstavljaju most prema tehnologijama biogoriva 2. generacije koja se fokusiraju i na lignoceluloznu sirovinu (uplinjavanje i sinteza, napredna enzimatska hidroliza i fermentacija, piroliza), a općenito se dijele na biokemijske i termokemijske pretvorbe.
Ostali izvori energije

Tehnologije korištenja ostalih obnovljivih izvora: korištenja morskih valova, struja, plime i oseke u vremenskom su pomaku u odnosu na ostale tehnologije i teško je reći kada će biti spremne za komercijalno korištenje.

Vizija budućnosti

Hidroelektrane
S obzirom da gradnja hidroelektrana obično predstavlja značajne zahvate u prostoru i većina potencijalnih lokacija za ovakve objekte je već iskorištena, te imajući u vidu sve restriktivnija ograničenja zaštite prirode i okoliša, u budućnosti se sve više može očekivati realizacija takvih projekata uglavnom kroz višenamjenske objekte. Pri tome njihova temeljna funkcija ne mora biti proizvodnja električne energije, već neki drugi aspekt vezan uz vodne resurse: zaštita od štetnog djelovanja voda, stvaranje uvjeta za povećanje proizvodnje zdrave hrane navodnjavanjem, odvodnjom i ribogojstvom, razvoj infrastrukture izgradnjom vodovodne mreže i prometnih građevina, te poboljšavanje uvjeta za izletništvo, sport, rekreaciju i turizam. Kao posebnost izdvajaju se male hidroelektrane, koje (osim uz prethodno navedene) mogu ostvariti i dodatne sinergičke učinke u ruralnim i nerazvijenim područjima, i to na način da osiguravaju električnu energiju za manje proizvodne pogone na lokacijama gdje ne postoji razvedena električna mreža, odnosno realizacija pristupa mreži bi bila preskupa (kao jedan od primjera bio bi postrojenje pilane s finalnom obradom drva u kombinaciji s malom hidroelektranom koja podmiruje energetske potrebe tog postrojenja). Također kao jedna od interesantnih primjena malih hidroelektrana može se zamisliti ugradnja malih turbina u objekte starih mlinica radi očuvanja kulturne baštine te oživljavanja seoskog turizma (obnova i održavanje starih spomenika kulture financirala bi se prodajom proizvedene električne energije)

Energija vjetra
Industrija vjetra danas je dobro organizirana te u pogledu očekivanja u budućnosti, čak i u vrijeme globalne recesije, vlada optimizam. Politička potpora koju imaju obnovljivi izvori energije u Europi kroz nedavno donesenu Direktivu 2009/28/EC o promociji obnovljivih izvora, koja postavlja cilj od 20 posto udjela obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji 2020. godine, ali isto tako i potpori koju obnovljivi izvori uživaju u SAD te Aziji, usmjerava pažnju velikih investitora prema sektoru vjetroenergetike, pri čemu se ne ulaže samo u razvoj novih vjetroelektrana, nego i u razvoj same vjetrotehnologije. Fokus trenutno jest na poboljšanju ponašanja vjetroelektrana u mrežnom okruženju, ali i razvoju većih jedinica (veličine 10 MW i više prvenstveno namijenjenih offshore primjenama), novim rješenjima generatora, smanjenju mase pojedinih komponenata itd.
Hrvatska ima dobre prirodne uvjete za korištenje energije vjetra, kao i velik, neiskorišten prostor koji danas-sutra može postati pozornica za projekte vjetroelektrana. Sve to je – uz postojeći zakonodavni okvir te utvrđene uvjete privređivanja za projekte obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj – do sada privuklo znatan interes potencijalnih ulagača. Sagledavanje mogućnosti i budućih ciljeva za korištenje energije vjetra u Hrvatskoj u ovome času više nije pitanje pomanjkanja projekata i ulagačkog kapitala, nego spremnosti da se razvoj cijelog elektroenergetskog sustava uskladi sa zahtjevima tehnologije, odnosno karakteristikama rada vjetroelektrana. No, taj problem nije specifičan za Hrvatsku nego ga prolaze i rješavaju i druge zemlje koje promoviraju korištenje energije vjetra.

Energija sunca
U budućnosti treba očekivati daljnji razvoj fotonaponske tehnologije koji će rezultirati padom cijena fotonaponskih modula i povećanjem učinkovitosti pretvorbe. Pad cijena fotonaponskih modula pratit će njihova sve veća primjena, pogotovo u stambenim objektima kao dijela sustava za distribuiranu proizvodnju električne energije. Uz primjenu fotonaponskih sustava, očekuje se nastavak rasta korištenja sunčevih toplinskih kolektora, kako u stambenim objektima, tako i u industriji i turizmu. S više od 1500 MW kapaciteta u razvoju, te preko
6 000 MW najavljenih kapaciteta, sunčeve termoelektrane će zauzeti zamjetan udio u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora. Njihova prednost nad klasičnom fotonaponskom tehnologijom je mogućnost skladištenja toplinske energije umjesto klasičnih spremnika električne energije (električni akumulatori, zamašnjak). 

Geotermalna energija
Više od 50 godina geotermalnog istraživanja pokazalo je da su značajniji izvori geotermalne energije usko povezani s područjima jače tektonske aktivnosti. Čak i kada se pronađu zadovoljavajuće temperature produktivnost bušotina često je nedovoljna za ekonomsko korištenje izvora. Upravo stoga istraživači ulažu napore u metode za povećanje izdašnosti geotermalnih izvora. Da bi geotermalna energija postala univerzalno raspoloživ obnovljivi izvor energije nužno je razviti bušaće metode niskih troškova kojima će se moći dosegnuti geotermalna ležišta odgovarajuće temperature u područjima s normalnim geotermalnim gradijentima. Možemo zaključiti da će se do razvoja ovih metoda razvoj geotermalne energije u Hrvatskoj temeljiti na već izrađenim bušotinama te za potrebe pridobivanja nafte i plina provedenim istraživanjima i reinterpretaciji tada prikupljenih podataka.

Biomasa i biogoriva
Biomasa je poželjan oblik obnovljivih izvora jer se s lakoćom može uključiti u postojeći energetski sustav zbog svoje stabilnosti (uravnotežene i konstantne proizvodnje energije) i mogućnosti transportiranja. Istraživanje i razvoj tehnologija konverzije biomase predstavlja prioritet razvijenih zemalja uvoznica fosilnih goriva, a ono ide u smjeru veće učinkovitosti konverzije, veće fleksibilnosti na heterogenost biomase te iskorištavanje onih vrsta biomase koje se ne natječu s uobičajenom šumarskom i poljoprivrednom praksom. Poticaj za ovakva istraživanja proizlazi iz činjenice da biomasa sadrži manje energije po jedinici mase/volumena od fosilnih goriva koje zamjenjuje, čime energetski objekt može imati marginalan učinak u energetskom sustavu a istovremeno izazvati značajne poremećaje na tržištu sirovine (poljoprivreda i šumarstvo). Proizvodnja bioplina na odlagalištima otpada bit će u padu radi napretka u gospodarenju otpadom te sve veće svijesti stanovništva o recikliranju i odvojenom sakupljanju otpada čime se stvara povoljna sirovina za proizvodnju energije  sagorijevanjem krutog komunalnog otpada.
Korištenje biomase je, za razliku ostalih obnovljivih izvora koji su ograničeni tehničkim/lokacijskim predispozicijama, ograničeno kriterijima održivosti čime se stavlja značajna uloga na čovjeka.

Zaključci i komentar

• Obnovljivi izvori energije predstavljaju potencijal koji će u budućnosti značajno participirati u strukturi zadovoljavanja energetskih potreba. Ulazak Hrvatske u EU značajno će doprinijeti povećanju korištenja obnovljivih izvora. Danas su očekivanja veća nego što sadašnje tehnologije mogu pružiti, ali s obzirom na kontinuirani napredak tehnologija može se s velikom vjerojatnošću očekivati da sadašnja očekivanja u narednih 20-30 godina neće više biti nerealna.
• Prema sadašnjim ekonomskim odnosima u energetici obnovljivi izvori energije su skuplji od fosilnih izvora ili nuklearnih elektrana, pa će porast cijena energije povoljno utjecati na ekonomiju korištenja obnovljivih izvora, jer će smanjiti ili dokinuti potpore, a postrojenja koja koriste obnovljive izvore bit će konkurentna.
• Najveći poticaj korištenju obnovljivih izvora dat će dogovor o očuvanju klime u Kopenhagenu u prosincu 2009. godine, koji može dovesti do realnije cijene energije koja uključuje stvarne troškove zaštite okoliša i očuvanja klime.
• Za očekivati je da će se napraviti tehnološki iskorak u pravcu  ublažavanja ili eliminiranja negativnih utjecaja u proizvodnji energije kod onih tehnologija koje su ovisne o klimatskim promjenama (sunce, vjetar i druge), prije svega u tehnologijama skladištenja energije.  Očekuje se značajan napredak svih tehnologija. Za Hrvatsku je važno da se što prije priključi tehnološkom razvoju obnovljivih izvora, jer će najveću ekonomsku korist imati proizvođači opreme i uređaja.
• Posebno se očekuje rast svijesti o očuvanju klime i odgovornosti prema korištenju obnovljivih izvora energije, ne samo u kategoriji ekonomskog interesa, nego i doprinosa svakog građanina i tvrtke. U budućnosti se očekuje da će interes za korištenje obnovljivih izvora kod građana i tvrtki ići ispred realne ekonomije, kao posljedica podizanja kolektivne svijesti o vlastitom doprinosu očuvanju klime.
• Kod daljnjeg iskorištavanja hidroelektrana potrebno je da u kreiranju tehnički rješenja sudjeluju i eksperti za projektiranje i zaštitu okoliša, kako bi se iznašla rješenja prihvatljiva s društvenog i energetskog stajališta. Kod hidroelektrana je potrebno u primjereno kratkom vremenu zaštititi potencijalne lokacije, jer se drugim namjenama terena smanjuje potencijal izgradnje hidroelektrana. Najbolji primjer su hidroelektrane na Savi, ako se u narednih nekoliko godina ne definiraju usuglašeni planovi svih zainteresiranih, od tih lokacija za izgradnju hidroelektrana neće biti ništa.
• Ključnu ulogu u znatnijem korištenju energije vjetra u Republici Hrvatskoj imat će, uz ekonomsko-financijske mjere, rješavanje problema integracije vjetroelektrana u elektroenergetski sustav kroz razvoj i unaprjeđenje dosadašnje prakse te implementaciju naprednih mjera regulacije koji uključuje prognozu proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana.
• Daljnji porast korištenja Sunčeve energije u bližoj budućnosti očekuje se prvenstveno u malim sustavima instaliranim na postojeće stambene i komercijalne objekta kao dio distribuiranog sustava proizvodnje energije. Značajnije instaliranje fotonaponskih sustava očekuje se nakon pada cijena njihove proizvodnje. Korištenje sunčevih kolektora značajnije će rasti.
• Geotermalna energija, premda u lokalnim okvirima na područjima nalazišta korisna i zanimljiva potencijalnim investitorima, zbog visokih specifičnih ulaganja, vjerojatno neće imat znatniju ulogu u energetskom sektoru Hrvatske, ali svaki potencijal treba iskoristiti ako je to ekonomski opravdano.

................................................

Članak izašao u Poslovnom dnevniku, 21.07.2009. - link na PDF članka